Orijentalno venčanje (drugi deo)

Scroll this

Eli i Semir

Jeste li se uželeli Istoka? Sunca, Orijenta, ritmičkih pesama i jednog divnog venčanja? 😉 Šta bi ovo dvoje  kreativnih mladenaca moglo još da nam priredi? Obećala sam vam drugi deo, tačnije, nastavak njihove priče. Drugi dan, drugi koncept, novo društvo, nove ideje.

Ovaj put se Istok ukršta sa Zapadom. Gosti iz čitavog sveta dolaze u Rožaje i iščekuju ludu žurku crnogorsko-orijentalnog tipa. A Elida i Semir uvek spremni da ih iznenade. Malo islamskih tradicionalnih običaja, malo zapadnjačkih i „neka ljubi se Istok i Zapad“. 🙂

Styling. Ovaj put mladenci su spremni za crveni tepih. 😉 Ostavljaju narodne odore kod kuće i kreću u savremenu akciju. Eli se iz orijentalne vile transformiše u elegantnu mladu. Potpuno drugačiji look– duga haljina od španske čipke, romantični veo i diskretna tjara, sušta gracioznost.

Cipele. Ooooo, da. Imala ih je! Užasno sam ljubomorna. 🙂 Cipeliške Jimmy Choo! Zar nisu divne?! 🙂

Nakon tradicionalnog venčanja Eli i Semir su imali zabavu za veliki broj ljudi. Pitala sam mladu kako su se savremeni i tradicionalni momenti uklopili. 😉

“Počelo je isto sa nekim od naših tradicija u sklopu stvaranja braka. Počinje sa dolaskom svatova po mladu. Jedna glavna žena Jendža dolazi sa ostalim svatovima po mladu. Kad se sve žene iz svatova skupe, onda Jendža podloži na pod crveni tepih preko kojeg mlada pređe. Prije no što sam se pojavila, uveli 3 su žene prije mene… To je kao mala šala da vide hoće li prihvatit neku drugu curu ili čekaju pravu mladu. Poslje toga slijedi čin prstenovanja kad uđu dva djevera, prekriju mladu crvenim šalom i stavljaju joj djeverski prsten na ruku. Tokom toga se mlada okreće 3 puta. Kad se to završi, Jendža i još par žena bace bombone preko mlade za sreću i onda su me brat, Amar i rođak Ahil izveli iz kuće i predali svatovima.”

“Semir je bio između svatova koji su me dočekali. Stvarno dosta olakša situaciju kad je mladoženja tu, jer su emocije dosta jake kad mlada odlazi od kuće!”

 

“Poslje toga smo Semir i ja usli u oldtajmer bubu koja pripada jednom planinarskom društvu i ima nacrtanu najtežu planinu K2. To je bilo simbolično za vrh koji je Semir sa mnom osvojio. ;)”

Zar nije sjajno imati venčanje iz više navrata? 🙂 Novi photo session, nova priča, novo slatko ludilo. 🙂 Deveruše u haljinama Elidine omiljene boje, muški elegantni kao da su iz Kuma izašli, dan kao stvoren za veliko slavlje. 🙂

 

Dekoracija.

“Uglavnom je tema bila priroda – ruže (moja želja) i planine (Semirova želja). Ruže su bile importirane da budu tačno ta boja koju sam htjela, crveni tepih je postavljen ispred sale, kao i mesh(pozadina) sa našim imenima i švadbenim logom ispred ulaza koji je dizajnirao moj brat Amar. Svaki stol je imao ime jedne planine (opet vezano uz Semirov alpinizam).”

Pokloni za goste.

“Pripremili smo koverte koju je svaki gost dobio, kao i olovke sa našim imenima i logom. U koverti su gosti dobili poruku dobrodošlice na kojoj smo ih zamolili da nam ostave poruku za naš budući život i ubace u kutiju na stolu za poklone. Bilo je prelijepo i jako zabavno čitati sve te poruke na moru par dana poslje vjenčanja. 🙂 Tačno se moglo prepoznati ko je u kakvom stanju pisao poruku! :)”

Prvi ples.

“Imali smo prvi ples koji je bio jedna rumba i uvježban je sa učiteljicom plesa iz Londona uz pjesmu Raula di Blasija „Hasta que te conoci“. Ples je bio highlight cijelog vjenčanja uz čitavu atmosferu, balončiće, dim i svijetlostne efekte. To je najdraža pjesma mog oca koji je zajedno sa mojom mamom i Semirovom mamom odigrao jednu ogromnu ulogu u uspjehu cijele naše svadbe.”

 

Muzika.

“Kao orkestar smo imali rožajski bend koji su svirali miks pjesama iz cijelog eks Ju regiona….Bilo je narodne i zabavne muzike, kao i naših najdražih sevdalinka (stare tradicionalne ljubavne pjesme).”

“Bilo je različitih iznenađenja… Jedno koje je prepalo neke ljude iz mog društva koji nisu iz regiona jeste pucanje pištoljima. 🙂 To nisu, naravno, bili pravi pištolji nego ti namjenjeni za veselja… Ali se par njih sakrilo pod stol neznajući šta se dešava! Moram reći da sam jako zadovoljna da nije bilo nikakvih incidenata… Ipak je to 500 ljudi, ali smo imali dosta izabrano društvo tako da je sve super teklo.”

“I kao iznenađenje za sve goste je kum, Zulfikar, organizirao grupu trubača koji su sve goste digli na noge, stolice i skoro stolove. 🙂 Ali onda im je bilo žao kvariti lijepu dekoraciju. :)”

Podvezica. Da li vam je asocijaciju na ciku i vrisku buljuk žena koje se utrkuju oko bidermajera? Aaaaa, ne. Bacite pogled na naredne fotografije i običaj bacanja podvezice. Sve će vam biti jasno. Tooooo se zove takmičarski duh! 😉

Torta.

“Dizajn torte dolazi iz jedne poznate slastičarne u Londonu koja je vrhunski odrađena od naše rožajske dizajnerice torta. Torta je bila bijela sa puno marcipanskih ruža… I ukusno je bilo… njam, njam!”

Koliko je teško iz inostranstva organizovati venčanje u svom rodnom kraju? Ko ti je najviše pomogao oko organizacije?

“Vrlo teško. Skoro nemoguće. Semir i ja smo redovno putovali u Rožaje, kao i moji roditelji koji žive u Beču. Najviše su nam pomogli naši roditelji, i na tome sam im neizmjerno zahvalna. Svekrva mi je imala težak zadatak – kako smanjiti listu gostiju na ukupno 500 ljudi . 🙂 Nadamo se da nam nitko neće zamjerit, ali nažalost kapacitet sale je bio iskorišten do maksimuma.
Meni su u zadnjim danima velika podrška bile moje djeveruše, pogotovo najbolje prijateljice Romana i Kathi koje su non-stop bile uz mene, moralno i fizički me podržavale i bile vesele i nasmijane.
Mislim da imam najbolje roditelje, brata i prijatelje koje se može imati. Nisam mogla vjerovat sve šta su oni svi napravili za mene, za nas.”

Najjači i najemotivniji momenat na dan V?

“Bilo ih je jako puno i već sam se žalila da će skoro sve slike biti sa mnom rasplakanom. 🙂 Prvi momenat je bio dok je Semir za snimanje naseg love spota pričao o tome kako se zaljubio u mene.
Onda poslje toga drugi momenat je dok su mama i dajnica Meliha dekorirale kuću na dan prije dolaska svatova i radile cijeli dan i kasno u noć danima da sve bude perfektno.
Treći je bio kad su svatovi došli po mene i kad me je baka izvela pred svatove i onda četvrti kad sam sa Semirom odlazila u autu, kad me je otac poljubio i zagrlio sa suzama u očima… Kulminacija emocija je bila u momentima našeg prvog plesa sa 1000 oči uprte u nas, aplauzom i vriskanjem naših najdražih osoba… To je momenat neopisiv. Jedinstven… Prelijep… I jako, jako emotivan.”

Šta je najbitnije u organizaciji ovakvog na našim prostorima netipičnog i originalnog venčanja?

“Ohh… Jako, jako, jako puno truda, strpljenja i živaca. Puno ideja, mašte, kao i društvo i obitelj koja podržava i sudjeluje u svemu tome. Kada želite nešto napravit u jednom regionu, gradu koji nema predispozicije i naviku, niti znanje o svemu tome, prvi i najveći dio posla je edukacija i promjena u razmišljanju svih ljudi sa kojima smo surađivali. Često puta me je Semir smirivao jer jednostavno nisam shvatila zašto su neke stvari bile toliko komplicirane za razumijeti. Dosta saradnja smo i prekinuli baš zbog toga što ljudi nisu mislili otvoreno i nisu bili spremni za nove i drugačije načine rada.

Ali moram isto reći da je imalo dosta tih kojima je to bio veliki izazov i zadovoljstvo. S tim ljudima je bila ugodna saradnja! Retrospektivno se uvek nađe nešto što se moglo bolje napraviti, ali u ovoj našoj situacija gdje je dosta stvari bilo van naše kontrole i gdje se dosta truda trebalo uloziti u neke stvari koje se drugdje smatraju basics, veoma smo zadovoljni kako je sve ispalo.”

Šta bi poručila mladama koje bi takođe želele da organizuju jedno back to the roots venčanje?

Naše vjenčanje je, kao što sam rekla, bilo miks od toga back to the rootsi modernog. Mnoge stvari smo pokupili po vjenčanjima na kojima smo bili po svijetu.
Za „back to the roots“ je potrebno imati znanje o tome, istraživanje o tradicijama, podrška ljudi koji isto žele sudjelovati u tome.
Vjenčanja u tom našem regionu su postala dosta dosadna… Svako je isto, ljudi ne ulažu niti malo truda ni mašte i sve ide kao u fabrici – skoro svako vjenčanje isto. Dosta se toga može napraviti sa ulaganjem truda, a i može se napraviti sa malo novca. Nadam se da smo mi našim vjenčanjem probudili malo želje i mašte u budućim parovima, tako da ljudi vide kako lijep može biti taj najljepši trenutak.

Koliko mi je drago kada gledam ljude koji su se odvažili na avanturu u gradovima koji nisu sami centri progresivnosti, ljude koji sami osmisle svoje venčanje i simbolički predstave svoju ljubav! Pretpostavljam koliko energije crpe inovacije i rad na njima, ali i koliko zadovoljstva donese realizacija ovakvih ideja. Moderno & tradicionalno, ide li zajedno? Mislim da su nas potpuno uverili u ovaj spoj. 😉
Elida i Semir će mi ostati sinonim za otkačene, mlade, duhom pune ljude koji su se odvažili da spoje nespojivo. Hrabrost i specifičnost  glavom i bradom. 🙂 Svaka vam čast, ljudi, na sjajnoj ideji! Ako ovako nastavite, K2 je zasigurno vaš. 😉

Pozivnice: dizajn – London, štampa Nermin Čavić // Venčanica: Rosa Clara // Cipele: Jimmy Choo // Frizura: Meliha Murić, salon Hollywood // Šminka: Sanela Šabović // Restoran: Ambasador, Rožaji // Bend: Noćne Ptice iz Rožaja // Torta: dizajn – London, izrada Nena Pepić // Dekoracija: Studio Ardz iz Novog Pazara // Fotografija: Nikola Radulović // Kamera: Vladimir Talijan

 

0 Comments

  1. BRAVO!!!! Jedva sam cekala drugi deo, zaista sjajno… Svaka cast mladencima i zelim im dug i uspesan brak…

  2. Predivno! Posebno onaj deo u nosnjama.. Mlada je carobno izgledala, i kako i ne bi, kad ima taj siroki osmeh 🙂 Mladozenja, takodje lep, zgodan, divno obucen (nisam nasla koje marke odelo nosio). Gde samo nadjoste tolike lepe ljude? 🙂
    I ono sto mi se najvise dopalo je to mesanje Istoka i Zapada, sto je inace karakteristicno za nase prostore, gde ocigledno cvetaju najlepsu ljudi.
    Sve pohvale i dami koja ovo belezi i docarava, ovaj blog ide u favorites 🙂 <3

Submit a comment

Molimo popunite jednačinu *