Uradi sam – pozivnice za venčanje

Scroll this

Čipka & pečat lepo li se slažu

Kako dugo nije bilo DIY postova (ne postizavam, majke mi!), poželela sam ih se, poželela. Prija osećaj kada angažujete ruke, a razmišljanju date voljno. Na korak do blaženog stanja isključivanja mozga, uključiću prste i pokazati vam kako sam pravila pozivnice za svoje venčanje.

Nakon skoro 2 godine od ove ideje sa voskom i čipkom, možda je danas to već passé, mada duboko verujem da se prave stvari nikada ne mogu tako okarakterisati.

One su večne, ne podležu vremenskim hudima i podsećaju na značaj trajanja. Zato hajde sa stavimo pečat na sve dobre stvari!

Zašto baš pečat? Za mene on predstavlja simbol dugotrajnosti i neprekidnosti, on stoji postojano kao dokaz volje vremena. A kako se opasno ložim na te beskrajne (plave) krugove, neograničenosti i kojekakve neiscrpljivosti, pečat je bio pravi simbol za naše pozivnice za venčanje. 🙂 Uzmimo u obzir i praktični momenat, pečat se kasnije možete koristiti da zavedete sve knjige koje imate u biblioteci.

Mislim da bi Umberto Eko na ovakav pristup aminovao. Malo sam retro, znam. Ali nisam skroz, majke mi. 😉

Ukoliko se pitate kolika je ušteda samostalnog izrađivanja pozivnica, mogu vam reći da i nije neka. Ali osećaj da pravite nešto što će svi vaši prijatelji dobiti iz domaće radionice, vašim rukama rađeno, prosto rečeno je – baš dobar.

Dakle, ukoliko se odlučite da kuću pretvorite u poligon za pomahnitalo seckanje, lepljenje i pečatiranje, biće vam potrebno sledeće:

  • čipka u trakama x onoliko metara koliko strana vaše pozivnice ima centimetara x broj pozivnica (trošak: 50 din. otprilike po metru);
  • pečat (možete ga izraditi kod pečatoresca gravera, obavezno smisliti dizajn simbola / loga / inicijala kod kuće; trošak od oko 3000 dindžona);
  • šibice/upaljač/plamenobacač (I said fire! for free!); savršeno venčanje bidermajer venčanica pozivnice
  • vosak (tvrdi, pečatni jer se mekani razvlači ko žvaka; pot pod noge i u knjižare);
  • knjigovezački lepak (ne savija papir, providan je kada se osuši i ne smrdi; ovaj nesmrdljevak kupljen je u Rastku u Narodnog fronta; složićete se da ukoliko vam se kuća pretvori u sklonište za odlaganje repromaterijala, ne mora baš da izaziva komšije na sumnju da od frke pred venčanje duvate lepak :P).

Korak 1. Ispeglati čipkicu. Da, da, dobro ste čuli. Malo to da se poravna, pozamanterije drže sve te fine stvari urolane na gomilici pa ukoliko uzmete neki lomljivi materijal (čvršću čipku, krući saten i sl.), malko to prodžarajte peglom. Nemojte da vas mrzi. 🙂

Elem, ako vam sve ovo izgleda kao cim, svakako se može i u štampi uraditi čipkica u nekoj boji. Sada sam mnogo pametna, toga sam se setila dok sam peglala svakih 15 cm čipkice da bi bila ravna… Ali što bi moja drugarica rekla, nije to taj šmek dok se rapavost ne oseti pod rukom. Možda me je ipak samo tešila. 😉
(Fotke nema, niste valjda mislili da ću stvarno staviti kako peglam čipku?! Ma, jeeeeste, pa da me zezate do kraja života… 🙂 :P).

Korak 2. Četkicom (ne za ajlajner!) nanesite nesmrdeći lepak na željeno mesto gde biste voleli da ispeglana čipka čuči. Sad brzo (rekoh brrrrzo, ali bez panike) pritiskajte čipku da se prisloni ravnomerno uz papir. Šta je bilo? Iskrivio se papir?
To je normalno, ako nije neki filc-papir, ništa ne brigajte, osušiće se, a krive Drine ionako ne vredi ispravljati. 🙂

Korak 3. Opala, evo nas na zajebanitis fazi. Zbog ove faze odštampajte bar 5 pozivnica više dok ne uđete u fazon sa utiskivanjem, trebaće vam, verujte. Čipkica je piece of cake, veći problem je vosak, treba ga ravnomerno nakapati na jednom mestu. Za jedan otisak ove prikazane veličine pečata porebno je oko 10-ak voštanih kapi, pa puta 130 pozivnica, vidite koliko je tu kapanja… More, samo neka kaplje!😉

Dakle, uradite sledeće: najbolje je da plamenobacačem zagrevate vosak iznad papira dok ne počne da suzi, iliti kaplje. Ne savetujem zagrevanje pečatnog voska svećom jer kapa po pozivnicama ujedno i sveća (i zatim ih onako bljaks umasti). A ni prikazane šibice nisu najsrećnije jer prlje prste, ne znam kako neko nije dosad izmislio neki metalni graničnik za ivicu šibice?! To bi bio izum! 😛

Gde stadoh… Plamenobacač. Za koji ne znam gde mi nestade od prošlog Uskrsa i onog praseta na ražnju, ali bitno je da vi znate gde je vaš. Bacač plamena brzo i lepo zagreva vosak (bilo čovek, bilo mashina) pa ćete čitav proces ubrzati.

Korak 4. Opet brzo! Dok se štambilj nije stegao, utisnite pečatni entitet u retku masu koja se stvorila od kapanja voska. Videćete kako nakon par sekundi masa postaje gušća, pa tvrđa, pa potpuno suva i tvrda. Vi lepo pritisnite taj pečat da se željeni otisak utisne i nakon par sekundi (dok se čitav vosak nije stvrdnuo), laganim pokretima mrdajte pečat levo-desno (bez naglog cimanja i vađenja) i odvojte ga od papira.

Ponovite radnju između 100 i 200 puta. Pa šta sad, ko vas tero da zovete toliko gostiju? 😛 🙂

Korak 5. Uživajte u svom DIY remek-delu. 😀 Dobro, znam da nije ništa posebno, ali moje je. 🙂

Čestito da vam kažem, za 130 komada nam je bilo potrebno 2 dana, 3 para ruku (moj voljeni kum vajar koji nam je pečat dizajnirao, Svetleći i ja, aham, ona što pegla trakastu čipku) da bismo sve priveli kraju. Super stvar sa pečatom je ta što ga možete iskoristiti za papirnatu dekoraciju na venčanju, uvek može da provejava kao motiv na različitim tipovima kartica. Plus ga imate za biblioteku. Plus budete faca pa se više ne potpisujete nego lupate pečate. Skroz teatralno! Sviđa mi se pečat, volim pečat! 🙂

Korak 6. Ucickajte čipkom i ispečatirajte u jednom mahu sve što vredi.

Nije blam. Trenuci i treba da budu makar u sećanju neprolazni.
Neka vas sećaju na draž suludih ideja (peglanja i štirkanja), na trud i fokusiranje (kapanja i utiskivanja) kao i na iščekivanje dok čekate da se vosak oladi. Imate na njih pravo.
Jer kada sadašnjica počne da servira uskisle ukuse,ʼvatajte se za svoje momente.
Oni su tu, zapečaćeni, mirišu na puder i cic i imaju reljefnu strukturu.
Nekad glatkiju, nekad rapaviju, ali uvek postojanu i raznobojnu.

Stavite štambilj na jake trenutke.
Samo zato što vam se ʼoće da ulažete u sadašnjost, a boʼme i u budućnost.
😉

Do čitanja,
Vaša Ivy M2

fotografija: Nikola Marinković

 

0 Comments

  1. Ipak je najlepše kada se takvom događaju da svoj lični pečat! Ovoga puta i u bukvalnom smislu! Odlična ideja! Zapečatili sudbinu! 🙂

  2. Hahahahha, da li smo zapečatili sudbinu, to će vidimo! 😀 Takav nam je nekakav i bio tekst “odlučili smo da stavimo pečat na našu ljubav, bla-bla”… 🙂 Pišem ti pečat, a kucam “pelat”, maaajko, danas mozak ćao-zdravo! 🙂 Hvala ti, Radmila, na lepim utiscima i na komentaru! ♥

  3. Jos jednom nesto divno Ivana! Redovno pratim tvoj blog sa osmehom na licu 🙂
    Bas sam zainteresovana za ovakve pozivnice, vec sam gledala pecate i vosak na amazonu, malo da se igram… Mada sam imala na umu da pecat zapravo drzi kovertu zatvorenom 😀 da li si probala tako nesto?

  4. Hej, Željka, baš mi je drago da blog i neki osmeh razvuče. 🙂 Nisam probala, ali kontam da je princip isti. Samo kaplješ vosak na prevoju između “poklopca” koverte i donjeg dela. Mi nismo hteli da se pečat slomi pa smo se odlučili za ovu varijantu. Jedan mini-savet: prilično se mrvi u transportu (naročito ako će biti sa spoljne strane), probajte da uručite pozivnice lično. 🙂 Srećno u rukotvorinama! Frajerski poZZdrav!

  5. Divne su! Ja čitavo vrijeme kontam kako je čipkica ispod pečata, kad ono nije. Ko zna, možda bi i takvo rešenje bilo simpa. 🙂 Ja sam za svoje vjenčanje krenula da pravim pozivnice, a na kraju napravila brojke za stolove, i imena za goste…samo što je sve bilo digitalno, osim sjeckanja istih, oko čega je mužić pomogao. 🙂

  6. Mrzim one štampane, slikovite pozivnice koje dobiješ na gotovs. Lepo je uraditi nešto drugačije, originalno, svoje…čak i po cenu da ostaneš bez obrva 😉 ( dobar kreon može tu da posluži :))

  7. “Četkicom (ne za ajlajner!) nanesite nesmrdeći lepak”.. smejem se vec pola sata 🙂
    Odlicna ideja, presimpatican tekst kao po obicaju 🙂
    I mi smo planirali nesto kao sto je Zeljka pomenula, ili da samo zatvorimo kovertu pecatom ili da pozivnica bude na preklop pa zatvorena pecatom..
    Ako na kraju izludim od voska i unistim pola enterijera, verovatno cu ih zatvarati cipkicom 🙂

  8. Hvala na savetu, joj ne bih ni pokusala da ih stavim postarima na milost 🙂 meni je ovo tek ideja, jer jos nema potrebe za pozivnicama 😉 ali sigurna sam da cu bar probati da je realizujem uskoro!

  9. Uuu, od kad nisam videla ovaj bordo pecatni vosak !! Da li sad ima da se kupi i u nekoj drugoj boji?

  10. Predivne su 🙂 Ja bih još (samo u teoriji i da pozivam dvadesetak ljudi) rukom pisala, onako pisano, možda ćirilicom hmmmm možda čak i naliv perom ili guščijim perom. A šta kažeš na ideju 😉

  11. Daaaaaaa, Jelenaaaa! Samo da se prethodno završi kurs iz kaligrafije i br. gostiju smanji na 50. I počupa jedno gušče za pisanje u više ruku. 🙂 Hej, Magrit, ja sam ga pazarila u Starom Merkatoru, bilo je voska samo u ovoj boji. Kontam da još možda negde može da se nađe u zelenoj i teget. U poštama ga nema! Heheh, Milice, čipkica i onaj kanap braonkasti uvek dobro dođu. 🙂 ‘Ebada je ovo, nije da nije. Ali daleko je od neizvodljivog. Obavezno držati pored aparat za gašenje požara! 😀 :*
    Aleksandra, bravo za muža-puža! 🙂 ♥
    Uh, i ja, Milice! Konfekcija čista, sve se u Turskoj prave po istom kalupu. Makar da su malko maštovitiji u dizajnu, godinama furaju već istu priču…

  12. Samo da kazem da mnogo volim da citam i gledam ove DIY postove, pa bih volela da ih imas vise na svom divnom blogu. A za pozivnice, savetujem svima da budu originalni, ipak je to poseban i najlepsi dan, zasto se ne potruditi! Ja sam nase sama izdizajnirala i isto su imale chipkicu, nista bez nje, a posto je bila spojena (poput gumice za kosu pa navucena na preklopljenu pozivnicu) nema ko se nije igra sa njom na svadbi i poneo je kuci kao suvenir-eto ko bi se tome nadao, cak su je stavljali i na telefone))! Kiss za tebe Ivy :-*

  13. Ja se bavim izradom pecatnjaka i ovo je divna ideja. Samo želim napomenuti i skrenuti pažnju svim mladencima koji se odluce da sami pecatiraju pozivnice vode racuna da se ne opeku. Vosak se brzo suši i morate biti pažljivi jer nije u pitanju običan vosak za sveće.
    Savet: pamučne rukavice

  14. Pecat me je osvojio. I izgledom, i svojom simbolikom. Ja sam morala da zrtvujem DIY-isanje pozivnica, jer sam DIY-isala sve ostalo, ali eto ideje za neke od sledecih povoda. Treba cesto zapecatiti kojekakve stvari 🙂

  15. Hvala, ženeeee! Mia, i ja bih volela da ih češće ima, ali me ubiše svakodnevne obaveze. 🙂 Zato se mnoooogo radujem kada nađem vremena za ovakve stvari. 🙂 Suuuuuper za gumicu-čipkicu! Ima neka i za moj fon? 😉
    Sandra, hvala puno na savetima. 🙂 Uvek su dobrodošli saveti profesionalaca. Veliki pozdrav! Aleks, ti koliko si toga uradila, stvarno bi bilo too much. 🙂 Rekli bi ljudi – gle egzibicioniste. 🙂 Moramo da smislimo neke nove događaje i neka nova slavlja, vreme je. 😉
    PoZZdravko! :*

  16. Ideja je super, ukrala sam je 🙂 Pecatirano 200 pozivnica 🙂 Ja sam samo pravila bez cipke, uzela sam neke lepe pozivnice sa bordurom. Ali imam problem, ako se malo grublje postupa sa pozivnicama, tj ako se malo savijaju, pecat mi spada 🙁 (ne znam jesi li imala sličan problem) Nadam se da cu bar uspeti da ih sve urucim sa citavim pecatom 🙂 U svakom slučaju su divne, hvala na veoma originalnim idejama!!

  17. Moja devojka tj. verenica je videla ovaj clanak i pozelela da napravimo mi nesto slicno. Ovo je nase iskustvo.

    Mane ovog procesa su slede:
    Pecat ukoliko je metalni mora se hladiti posle svakog pecatiranja jer ako se ne hladi nakon drugog treceg pecatiranja pocinje da se lepi za vosak i ne moze se normalno odvojiti. Kada se odvoji mora se vosak sastrugati sa pecata, pa tek onda ponovo pecatirati.

    Nakon pecatiranja sa pecatom se mora jako pazljivo postupati jer je krt i lako se lomi.

    Takodje nakon pecatiranja pozivnice cak i kada se ohlade nikako ne ostavljati jednu na drugu jer su se nama zbog vrucine slepile jedna za drugu. Naglasavam da pozivnice nisu bile na suncu.

    Slanje ovih pozivnica postom nikako nije preporucljivo jer primaoc dobije bukvalno prasinu a ne pecat.

    Cak se desavalo da prilikom nosenja pozivnice u koverti dodje do deformacije pecata jer je pecat osetljiv na toplotu te kada sam otvorio da dam pozivnicu drugarima video sam da se pecat spljostio.

    Moj predlog je da ovo stvarno izbegnete i ustedite sebi vreme i izbegnete muke. Nama je ova akcija sa pozivnicama oduzela pespotrebno previse vremena i donela samo nerviranje.

    Stvarno izgleda lepo ali nije vredno. Ostampajte pozivnice i ne razmisljajte.

  18. Dragi Vlado, hvala na komentarima i iskustvima. Baš mi je žao što ste se tako napatili, muž i ja smo zajedno pravili pozivnice i naša iskustva zaista nisu bila takva. Takođe smo imali metalni pečat i nismo ga hladili između pečatiranja. Možda ste imali problema zbog lošeg voska ili loše izrade pečata? Naše i dan-danas pozivnice traju, ljudi su bili oduševljeni jer tako nešto nikada nisu dobili, a mi smo nakon svega odlučili da tako ispečatiramo čitavu biblioteku u kući. Baš mi je žao. Moja su iskustva neuporedivo bolja. Frajerski pozdrav, Ivana

  19. Dragi svi, od momenta kada smo počeli da planiramo svadbu, znala sam da ne želim klasične pozivnice. Nisu dolazile u obzir. Imala sam nekoliko ideja, od akvarela, pisanja rukom na papiru koji bih posle skenirala pa štampala do pozivnica sa pečatom. Onda sam kopala, jurila po internetu, uglavnom završavala na stranim sajtovim, znala šta hoću i naletela na ovaj sajt gde sam uspela da nađem smernice. Sve sam uradila kako je rečeno, poslušna učenica uvek bila :), i rezultat su divne pozivnice. Pečat je pravio problem u početku, pokušala da uštedim malo novca pa mi nestručni pečatorazac uradio neadekvatan pečat objašnjavajući kako moj vosak ne valja. No, uspela sam da se snađem, malo ulja pre svakog otiska rešilo stvar. Pečat se ne mrvi niti spada, sve na svom mestu. Ubacila u pozivnice i po grančicu lavande ili ruzmarina da zamirišu. Ja sam srećna i zadovoljna. Jesam palila šibicu za šibicom, imala i čašu vode pored sebe, čisto da se nađe, uspela da pri samom kraju pečatiranja ostavim i otisak na svom dlanu, ali vredelo je. Utisci ljudi pozitivni, umetničke duše oduševljene, neki malo u čudu, kažu nikada ne bi imali strpljenja za tako nešto ali za mene je to bila odlična antistres terapija, uposliti pristiće i uživati. Podrška za sve one koji žele i imaju mogućnosti da ostave svoj otisak. Ja se sada bacam na kreiranje venčanice, tačnije haljine. Veliki pozdrav, Biljana

Submit a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.